Ljudi mi često kažu: „Mora da je super što radiš od kuće i sam si gazda." Jeste — ali moj radni dan retko izgleda kao onaj sa stock fotografija gde neko sedi na terasi sa laptopom i piće latte. Realnost je drugačija, i mislim da je korisno da je čujete ako razmišljate o ovom poslu ili ako tražite developera i pitate se šta zapravo radimo cele godine.

07:30 — Buđenje bez alarma, ali sa listom u glavi
Ne budim se u isto vreme svaki dan, ali imam jednu konstantu: pre nego što ustanem, već znam šta me čeka. Juče sam ostavio nedovršen responsive header za klijenta iz Novog Sada. U glavi mi vrti da na iPhone SE-u dugme „Zatraži ponudu" prelazi u novi red na način koji ne izgleda dobro.
To je tipičan start — ne otvaram odmah društvene mreže. Prvo kafa, pa 15 minuta pregledam poruke. WhatsApp, mejl, ponekad Viber. Klijenti u Srbiji retko koriste Slack. Ako nešto gori — odgovaram odmah. Ako ne — ostavljam za kasnije, jer znam da će me prva poruka povući u rabbit hole od sat vremena.
09:00 — Dubok rad: kod
Ovo je deo dana koji najviše volim. Otvorim VS Code, pustim neki instrumental (obično nešto bez teksta, jer me reči ometaju), i krenem u posao.
Danas radim na React komponenti za dashboard. Zvuči jednostavno — ali treba da povežem Supabase upit, loading state, prazan state kad nema podataka, i error handling kad korisnik izgubi internet. Četiri stanja za jednu tabelu. To je ono što spolja ne vidiš na gotovom sajtu — ali upravo to razlikuje ozbiljan projekat od „nekako radi".
Jedna stvar koju sam naučio: ne pokušavam da završim sve odjednom. Radim u blokovima od 60–90 minuta, pa 10 minuta pauza. Bez toga u 14h gledam u ekran i ne znam šta sam uradio.
11:30 — Klijent, revizije i realnost
Stigne poruka: „Možemo li da promenimo boju dugmeta? I da logo bude veći. I da sekcija sa cenama bude više levo."
Znam da neki developeri na ovo reaguju frustrirano. Ja sam naučio da odahnem, pročitam poruku dva puta, i pitam se: da li je ovo stvarna promena ili klijent samo gleda sajt sa telefona i nešto mu „ne leži"?
Često je drugo. I to je u redu. Moj posao nije samo da pišem kod — moj posao je da isporučim nešto što klijent može da koristi i pokazuje drugima bez stida.
Danas smo se dogovorili za dve konkretne izmene umesto šest. To je win.
13:00 — Ručak i zaboravljeni commit
Ručak nije luksuz, to je pauza od ekrana. Inače u 17h imam glavobolju i loše odluke u kodu.
Posle ručka proverim GitHub — vidim da sam juče zaboravio da pushujem jednu granu. Desi se. Nije kraj sveta, ali me podseti da sam radni proces nekad zanemario kad sam bio u žurbi. Sada pre svakog većeg završetka radim commit sa normalnom porukom, ne „fix" ili „update".

15:00 — Sastanak koji traje 20 minuta
Video poziv sa potencijalnim klijentom. Traže sajt za firmu koja prodaje građevinski materijal. Imaju logo, imaju slike sa gradilišta, nemaju tekstove. Kažu: „Vi napišite, vi znate."
Ovo je klasičan scenario. Objasnim im da mogu da strukturiram sadržaj, ali da oni moraju da mi kažu šta ih razlikuje od konkurencije. Bez toga dobijam generički sajt koji izgleda kao svaki drugi u toj branši. Na kraju dogovorimo da mi pošalju tri rečenice o tome zašto su kupci biraju njih. Dovoljno je.
17:30 — Testiranje na pravim uređajima
Ne verujem samo Chrome DevTools-u. Imam stari telefon pored sebe i testiram na njemu. Safari na iPhone-u posebno voli da napravi probleme sa position: sticky i animacijama — naučio sam to na teži način na jednom projektu prošle godine.
Danas sam našao bag: modal se otvara, ali pozadina ne skroluje kako treba na mobilnom. Popravka: 20 linija koda, sat vremena debagovanja. Spolja izgleda nevidljivo. Unutra — razlika između amaterskog i ozbiljnog rada.
20:00 — Admin poslovi (koji niko ne vidi)
Faktura, odgovor na mejl koji odlažem treći dan, ažuriranje ponude za novi projekat. Freelancing nije samo kodiranje — to je i prodaja, i računovodstvo, i podrška.
Ponekad u ovom delu dana najviše proguram, jer znam da sutra opet počinje sa kodom.
22:15 — Još jedna poruka
„Filip, samo još jedna sitnica..."
Ponekad odgovorim večeras. Ponekad kažem: „Sutra ujutru, prva stvar." Granice su nešto što sam naučio kasnije. Na početku sam odgovarao uvek odmah i burniram se za tri meseca.
Šta sam danas zapravo uradio?
Nisam napisao 500 linija koda. Napisao sam možda 80 — ali one prave. Popravio sam tri baga, imao jedan sastanak, poslao dve ponude, i pomerio projekat za korak bliže lansiranju.
To je moj radni dan. Nije uvek uzbudljiv. Nije uvek kreativan. Ali kad klijent pošalje poruku „Sajt je live, dobili smo prvi upit preko kontakt forme" — tada znaš zašto se isplati.
Ako tražite developera, ne pitajte samo „koliko košta". Pitajte kako radi, kako testira, kako komunicira. To vam govori više od portfolija.